Edukacije Finconsult

Ulaz za pretplatnike elektronskog izdanja časopisa

ULOGA RAČUNOVODSTVENOG ZNANJA U POSTIZANJU POSLOVNOG USPJEHA - DRUGI DIO

 

Emeritus, prof.dr. Jozo Sović[1]

 

ULOGA RAČUNOVODSTVENOG ZNANJA U POSTIZANJU POSLOVNOG USPJEHA  - DRUGI DIO

 

SAŽETAK 

Računovodstveni sistem/sustav je mješavina prakse i teorije. Višeznačnost računovodstva odnosi se na više međusobno povezanih računovodstvenih pojmova: djelatnost vrijednosnog praćenja, analiziranja i proučavanja poslovanja složene radne cjeline, sektor, koji se bavi računovodstvenom djelatnošću, naučno uopštavanje i poboljšavanje računovodstvene djelatnosti, nastavni predmet u obrazovnim institucijama, koji upoznaje znatiželjnike s principima i postupcima računovodstvene profesije.

Blistava tajna poslovnog uspjeha je čudotvorna energija, skrivena u dubinama ljudskog uma sa menadžerskim znanjem, gdje se ubraja i računovodstveno znanje. Djelatnost računovodstva uključuje knjigovodstvo i računovodstveni nadzor/kontrolu i reviziju, zasnovanu na izvornim evidencijama. Računovodstvena načela proširuju računovodstvenu djelatnost na planiranje i analizu, a neki autori tome dodaju i računovodstveno izvještavanje.

Ima puno studija i autora, koji na računovodstvo gledaju kroz objektiv naučne discipline. Teoretičari definiraju računovodstvo kao logičko zaključivanje /logičko uopštavanje prakse, na temelju uspostavljenih načela, koja jesu okvir, u kojem djeluje računovodstvena praksa.   Znači, računovodstvo oplemenjeno računovodstvenom logikom, prikladan je upravljački mehanizam /volan u rukama menadžmenta.

KLJUČNE RIJEČI: računovodstvo, poslovni uspjeh, računovodstvena logika, upravljački mehanizam

ABSTRACT

The accounting system is a mixture of practice and theory. The multiplicity of accounting refers to several interrelated accounting concepts: value tracking activity, analysis and study of a complex work unit, a sector that deals with accounting, the scientific introduction and improvement of accounting activity, a subject in educational institutions, which introduces the curious one with the principles and the procedures of accounting profession.

The glistening secret of business success is miraculous energy, hidden in the depths of the human mind with managerial knowledge, where accountancy counts also. Accounting activities include bookkeeping and accounting supervision/control and auditing, based on original records. Accounting principles extend the accounting activity to planning and analysis, and some authors add accounting reporting to that.

There are a lot of studies and authors who look at accounting through the lens of scientific disciplines. Theoreticians define accounting as a logical conclusion / logical approach to practice, based on established principles, which are the framework in which accounting practice exists. So accounting is enhanced by accounting logic, a convenient management mechanism / steering wheel in the management handles.

KEY WORDS: accounting, business success, accounting logic, control mechanism

UVOD

Naučna opservacija polarizira računovodstvo na (1) funkcionalno i (2) instrumentalno znanje o računovodstvenom sistemu /sustavu. Funkcionalno računovodstvo je sastavni dio poslovne aktivnosti; uključeno je u financije, marketing, ljudske resurse, proizvodne kapacitete. Instrumentalno računovodstvo implicira upotrebu računara/kompjutera za generiranje kvantitativnih analiza i informacija, namijenjenih servisiranju menadžerske ekonomije, što se može označiti kao računovodstveni inžinjering poslovanja. Ustvari, računovodstveni inžinjering je sinonim za računovodstveno izvještavanje o poslovanju složenog privrednog društva, koje funkcionira kao poslovna cjelina. Može se ovaj pristup označiti i kao računovodstveno razmišljanje o poslovnim događajima, i njihovom izražavanju jezikom poslovanja, kako se danas oslovljava računovodstveni sustav/sistem evidentiranja i obrade poslovnih događaja, zapisanih u poslovnim knjigama i elektronskim memorijama.

1. Poslovno razmišljanje

Poslovno razmišljanje zasniva se na računovodstvenoj paradigmi[2] povremene redukcije poslovnog programa, prilagođavanje dizajna proizvoda i usluga ukusima potrošača, selekcioniranje poslovnih partnera, ect. Dakle, u kontekstu računovodstvene logike, poslovnost implicira opserviranje, separiranje i gradiranje aktivnosti na: dobro, bolje i najbolje. U biti je to analitičko razmišljanje o usponima i padovima financijskih učinaka složene poslovne cjeline. Računovodstveni način mišljenja je primjeren obrazac za provođenje nadzora poslovanja. Na sceni je naknadni uvid u interakcije sudionika poslovnog procesa sa stanovišta financijskih učinaka. 

Poslovni ciklus započinje u novcu i završava se u novcu. Primarni motiv je zarada, do koje se dolazi uspješnim transakcijama, upravljenim računovodstvenom logikom, tako da prihodi budu veći od rashoda, odnosno rashodi manji od prihoda. (P > R < P).

Zarada nikome nije garantirana. Radi, pa zaradi! Međutim, svako pravilo ima izuzetak. U poslovnoj sferi, događa se da privredni subjekt dobro radi, a ne zarađuje. U takvom slučaju, treba uključiti računovodstvenu terapiju, koju određuje računovodstveni profesionalac, na temelju analize i dijagnoze stanja financijskog zdravlja segmenata i cjeline privrednog društva.

Analitičar poslovanja (terapeut) će brzo uočiti i upozoriti, da se u poslovnoj cjelini nataložilo dosta neposlovne prljavštine. Izoštrenim računovodstvenim refleksom, on će locirati, markirati i potvrditi dokazima da je sektor računovodstva i financija zahvaćen infekcijom. Izraženo računovodstvenim i financijskim jezikom (jezik poslovanja!), radi se o neurednom plaćanju dospjelih dugova prema dobavljačima, kreditorima, uposlenicima/cama i poreznim organima, a možda i ležernom odnosu (nebriga!) prema naplati sopstvenih potraživanja.

Poslovno postupanje je filozofija poslovnosti. Ako se menadžer pridržava važećih zakona, računovodstvenih standarda i moralnih normi, zapisanih u Kodeksu profesionalne etike, onda on udovoljava svim uvjetima poslovnosti. Znači to da poduzetnik /nica primjenjuje računovodstvenu logiku, koja mu obećava da će njegov poslovni pothvat biti krunisan uspjehom. 

U istom kontekstu, i zakonodavac se treba rukovoditi računovodstvenim razmišljanjem pri kreiranju propisa, koji ohrabruju poduzetničke zamisli. Poslovanje ima ekonomski i financijski rezon, ako je organizirano tako da donosi financijske učinke, koji osiguravaju povećanje bogatstva pojedinca i nacionalne ekonomije u cjelini. 

Poslovno računovodstveno razmišljanje je metafora za racionalno postupanje u svim djelatnostima; upućuje da treba „voditi računa“ o tome što se radi i kako se radi?! U poslovnom žargonu, računovodstvo je korisna vještina, koja pomaže menadžeru da svojoj poduzetničkoj intuiciji pridoda dimenziju upravljačkog znanja iz područja troškova, tržišta i drugih informacija, kao putokaza u profitabilnu poslovnu sutrašnjicu.

2. Računovodstvena revizija

Računovodstvena revizija poslovanja, je analitički retrovizor u transakcije, primjenom postupka rasčlanjavanja poslovne aktivnosti na komponente i faktore, između kojih je zatajila interakcija.

Poslije analitičke opservacije (uvida), utvrdit će se mjesta i uzroci odstupanja, i predložiti mjere za otklanjanje smetnji. Potom slijedi ponovna sinteza segmenata u komplementarnu poslovnu cjelinu, koja će biti revitalizirana i osposobljena za zarađivanje.

Poslovni učinci/financijski efekti privrednog društva-složene poslovne cjeline, nisu običan aritmetički zbir računovodstveno iskazanih učinaka organizacijskih dijelova, integriranih u cjelinu. U stvaranju učinaka sudjeluju (sudjelovali su) uposlenici/nice, osobno i kolektivno. Rezultat zajedničkog rada u interakciji je sinergijski učinak.[3]

Relevantna sredstva posredovanja u interakcijama - vezivno tkivo su: komunikacije, transport, organizacija, snaga znanja, moć, energija. Sve su to elementi ugrađeni u djelatnost privrednog društva. Djelatnost je proizvodnja dobara i pružanje usluga, te raspodjela zarađenog dobitka.

Ekonomska suština svih transakcija i učinaka je razmjena i potrošnja proizvoda društvenog rada. Iz analitičkog presjeka kompleksnog poslovnog procesa, usmjerenog na stvaranje učinaka, prepoznatljivo je da se poslovanje temelji na materijalnim i ljudskim resursima, uzetim iz okruženja. Ekonomija je svojevrsni metabolizam s prirodom. Naime, privredno društvo djeluje u svom prirodnom i društvenom okruženju. Uzima ulazne komponente iz okruženja, i vraća modificirane proizvode u isto okruženje. Neki proizvodi su korisni, a neki štetni.

Razmjena s okruženjem generira razne utjecaje (i učinke), iz čega nastaju i različite posljedice u obliku koristi i štete. Kad neki subjekt (fizička i /ili pravna osoba) svojom aktivnošću utječe na blagostanje trećih osoba, pri čemu niti daje niti prima bilo kakvu naknadu za taj „proizvod“, učinak se eksponira kao eksternalija. Ako je učinak nepovoljan za okolinu, zove se negativna eksternalija; ako je koristan, zove se pozitivna eksternalija. Sve se to odražava na stvaranje i obračunavanje učinaka, i sastavljanje računovodstvenih izvještaja.

Poenta je na internom i eksternom računovodstvenom izvještavanju konzumenata informacija, prezentiranih u simplificiranom i deskriptivnom obliku. Informacija je izvedena iz računovodstvene analize i obrađena tako da može poslužiti prvenstveno onim korisnicima/cama koji/koje ne rade direktno u  računovodstvu, niti su revizijski eksperti, ali koriste računovodstvenu argumentaciju u operativne svrhe, za alternativno poslovno odlučivanje i reverzibilno korektivno djelovanje na učinkovito poslovanje, orijentirano prema profitnim ciljevima.

Računovodstveno znanje doprinosi uspješnom poslovanju. Iz aspekta nauke, računovodstvo ima sopstvena (1)pozitivna, i (2)normativna obilježja. Pozitivno (čitaj operativno) računovodstvo sadrži akumulirano znanje o računovodstvenim pojmovima, kategorijama, načelima, postupcima, metodama i instrumentima; sinonim: znanje o računovodstvenom sistemu/sustavu.

Normativni segment računovodstva, orijentiran je na primjenu dogovorenih i prihvaćenih računovodstvenih načela, postupaka, metoda i instrumenata, u postizanju profitnih ciljeva. Ovaj dio računovodstva, primjenjuje važeće računovodstvene propise i računovodstvene standarde. To čini/sačinjava nacionalni računovodstveni okvir za utemeljenje računovodstvene politike i prakse. Na bazi istraživanja prakse, razvila se računovodstvena teorija. U tom reverzibilnom i ireverzibilnom procesu, praksa nadopunjuje teoriju, a teorija oplemenjuje praksu. Obadvije, utiru put uspješnog poslovanja, rasta i razvoja poslovne cjeline i nacionalne ekonomije.

Rast i razvoj se zasnivaju na intervezama s okruženjem, i na sposobnosti privrednog društva da se prilagođava eksternim utjecajima, uz očuvanje stupnja profitabilnosti. Putovanje prema profitnim ciljevima, ponekad je aritmično, sa manjim i većim odstupanjima, koja se utvrđuju kontrolnim postupcima. Računovodstvena kontrola pruža elemente za upravljanje poslovne aktivnosti prema unaprijed definiranim ciljevima rasta i razvoja.

Upravljati, znači ispravljati, na temelju računovodstvenih argumenata. Upravljanje dinamikom razvoja privrednog društva, je menadžerska vještina aktiviranja intelektualnih i radnih potencijala u procesu kontinuiranih interakcija unutar poslovne cjeline, i održavanje poslovnih odnosa s okruženjem. U odnosima s okruženjem, odvija se ekonomsko-socijalni razvoj, u čijem fokusu je ljudski potencijal, koji u datim uvjetima, stvara proizvode za zadovoljenje rastućih potreba osobne i zajedničke potrošnje.

U vremenskom hodu, potrebe evoluiraju; mijenjaju se dimenzije potreba, strukturno i količinski. Služeći se računovodstvenom logikom, menadžment vodi računa o prioritetnim egzistencijalnim potrebama ljudske populacije. Ishrana je osnovna egzistencijalna potreba; menadžment privrednog sektora mora organizirati investiranje u kapacitete odgovarajuće veličine, koji mogu proizvesti i distribuirati životnu energiju (hranu i druge potrebštine) svima i svakome. Jedino i samo u interakciji (u odnosima s drugima), može se stvoriti sve ono što je potrebno za podmirenje konzuma. Imao je to na umu Adam Smith kad je pisao studiju „Bogatstvo naroda“.

Menadžerska ekonomija preferira proizvodnju dobara, prihvatljivih za većinu populacije. Stvaranje dobara je umni posao; uvjetovano je punim „cvjetanjem“ ljudskih potencijala, koji dolaze do izražaja, upravo kroz sposobnost korisnog racionalnog djelovanja. Sposobnost, pretvorena u dobro (proizvod, uslugu) je materijalizirana vrijednost; ono što se može vidjeti, dodirnuti, koristiti... Sposobnost se transformira u proizvod za potrošnju. Radi se o kreativnoj kombinaciji različitih znanja koja posjeduje pojedina osoba i skupina osoblja u privrednom društvu.

Sposobnost je osobna vrijednost, ili adekvatnije, plod ličnog potencijala (znanja i rada). Neke osobe su sposobne upravljati interplanetarnim letjelicama; druge su sposobne transplantirati vitalne organe. Velika je sposobnost ugrađivati sopstveno znanje u korisna dobra. Sposobnost nije dar prirode, već je to učinak aktivnog kreativnog potencijala pojedinca i skupine.U svakoj osobi nalazi se pritajena energija –klica potencijala, čiji plodovi postaju vidljivi tek kad se razviju. Upornim radom, a često i uz poticaj plodne sredine (okruženja!), osobe razvijaju svoje potencijale. Tako se formira menadžerska sposobnost, koja zrači /isijava specifičnu energiju/sinergiju, bez troškovnih žrtava.

Genijalne osobe (nadarene, talentirane), među koje se ubrajaju i menadžeri /ke, doživljavaju procvat svojih potencijala onda kad se nađu u plodonosnim uvjetima. Osobna sposobnost se razvija u interakciji s drugim osobama različitih znanja, ali i u kontaktima s okruženjem. Interakcija s organiziranim skupinama, kao što su: obitelj, poduzeće, institucija, društvena zajednica., ect., generira sinergiju –neplaćenu energiju svih pojavnih oblika. Interakcije sa različitim složenim cjelinama, primjereno organiziranim i strukturiranim, zrače dodatnom energijom i mogućnostima.Znanje i sposobnost menadžmenta, slivaju se u specifično društveno bogatstvo, koje se zove društvena inteligencija.[4] Može se to označiti kao sposobnost određenog društva (ekonomsko-socijalne zajednice!), da razvija i razvije mehanizme za rješavanje tekućih i budućih (nadolazećih) društveno-ekonomskih problema.

U menadžerskoj ekonomiji profitne orijentacije, društvena inteligecija je utkana (ugrađena) u poslovnu kulturu privrednog subjekta. Ona je komponenta fer natjecateljske sposobnosti preduzeća, kompanije, korporacije, financijske organizacije (fondovi, banke) i svih drugih tržišnih učesnika. Koristi se u svrhe upravljanja poslovanja prema profitnim ciljevima, uključujući širenje spektra opcija, tj. alternativnog izbora.

Talentiranim i visprenim poslovnim osobama, potreban je stimulativan ambijent, ili preciznije, potrebna im je državna zajednica, koja funkcionira kao pravno uređena cjelina. Takva zajednica mudro usklađuje upravljačke mehanizme i normativne mjere, sukladno trajnom funkcioniranju i razvoju dijelova i cjeline. Drugim riječima, vodi računa o budućnosti. Blistava tajna poslovnog uspjeha je čudotvorna energija, skrivena u dubinama ljudskog uma, sa menadžerskim znanjem, koje uključuje i računovodstveno znanje. U dubinama intuicije, nalazi se beskrajna mudrost, znanje svih oblika, neograničena poslovna moć, izvor svih elemenata poslovne aktivnosti i zarade. Menadžersko računovodstveno znanje je mudrost zarađivanja u procesu poslovnih kombinacija uz pomoć računovodstvenih informacija. Napredak u bilo kojoj oblasti poslovnog pregalaštva, zasniva se na viziji poslovnih kombinacija i računovodstvenoj kontroli poslovnog procesa, na putu do zarade. Samo uspješna računovodstvena kombinacija elemenata proizvodnje i poslovanja, obećava i donosi profit.

3. Računovodstveno servisiranje poslovanja

Privredno društvo/preduzeće /kompanija je organizirani skup raznovrsnih proizvodno-uslužnih funkcija. Računovodstvo je uslužna djelatnost, koja generira računovodstvene informacije za široki krug korisnika. Funkcija računovodstva je proizvodnja informacija o poslovnim događajima, i serviranje tih informacija konzumentima i menadžerima, zatim investitorima, kreditorima.[5]

Naprijed spomenuti AICPA, smatra da računovodstvo treba osigurati kvantitativne informacije, prvenstveno financijske, o poslovanju složene radne cjeline. Informacije nisu formalizirane, niti standardne; prilagođene su potrebama menadžmenta, da mu olakšaju donošenje poslovnih odluka.[6] 

Računovodstvo se brine o zadovoljavajućem servisiranju operativnog poslovanja, vlasničkog upravljanja i blagovremenog podmirenja obaveza prema javnim prihodima. Radi udovoljenja profesionalnoj funkciji, računovodstvena djelatnost evidentira sve poslovne transakcije, izražene po vrijednosti. Sve što se događa u složenoj poslovnoj cjelini (ulaganje kapitala, nabavka strojeva i ulaznih komponenata, te naplata isporučenih proizvoda i usluga) obuhvata se računovodstvenim evidencijama i unosi u izvještaje, koji dočaravaju sliku poslovnih događaja i predstavljaju financijski položaj poslovne cjeline.

Usluge računovodstvenog servisiranja procesa poslovanja, omogućuju menadžmentu argumentirani pogled u poslovnu budućnost i očekivane financijske učinke. Posebno je korisna usluga izvještavanja o poslovnom uspjehu, u usporedbi sa očekivanim, normiranim i standardiziranim veličinama i parametrima.

Bogata je struktura računovodstvenih usluga, korisnih za menadžersko poslovanje i odlučivanje. Računovodstvo, prilagođeno potrebama menadžmenta, brine se o pedantnom zapisivanju poslovnih događaja u zakonskom obliku, i njihovo prezentiranje poslovodstvu u neformalnom obliku, ad hoc, prema zahtjevima sektorskih direktora i generalnog direktora/ menadžera. Preciznije, prezentira izvještaje o prihodima i rashodima analitički, po proizvodima i troškovnim jedinicama, prema potrebi, ne čekajući zakonske obračunske rokove.

Menadžerska ekonomija, zahtijeva od računovodstva oplemenjenu uslugu: da pruži elemente poslovodstvu za predviđanje budućeg poslovanja. Riječ je o navigacijskim instrumentima, koji služe za kontrolu sposobnosti zarađivanja/profitabilnosti, platežne sposobnosti poslovne cjeline, i uredno podmirenje obaveza prema poslovnim partnerima i javnim prihodima. 

4. Fizionomija računovodstva

Računovodstvo je panorama proširenog i produbljenog knjigovodstva. Njegova fizionomija je goblen/slika, u koju je utkan red, sklad, ispravnost i zakonitost, kao način poslovnog razmišljanja i postupanja.

Poslovna aktivnost profitne orijentacije, zahtijeva pedantno evidentiranje poslovnih događaja (knjigovodstvo!), i bar u natuknicama, predviđanje očekivanih učinaka (računovodstvo“). Tu je začetak /klica/embrion postupnog prerastanja knjigovodstva u računovodstvo. Računovodstveno predviđanje je pogled u poslovnu budućnost, na temelju evidentiranja prošlosti.

Kao vještina i umijeće, predviđanje treba poslužiti uspješnom računovodstvenom upravljanju poslovne cjeline i dijelova, prema profitnim ciljevima. Računovodstvo pruža elemente i argumente za poslovođenje i logično zaključivanje. Računovodstvena logika je način racionalnog razmišljanja i djelovanja. Svoje razmišljanje o računovodstvu, profesor Hendriksen je formulirao kao naučni metod.[7]

Teorijski se računovodstvo može definirati kao logičko zaključivanje na temelju principa i načela, uokvirenih u pravila postupanja u poslovnoj aktivnosti, koja se završava mjerenjem i iskazivanjem poslovnog uspjeha. Mjerenje poslovnog uspjeha /neuspjeha, podrazumijeva knjigovodstveno razlučivanje kapitala i učinaka , a to znači, ispravno utvrđivanje troškova poslovanja za obračunski period. Bitno je objektivno utvrditi trošak amortizacije stalnih sredstava, kako bi se objektivizirao stupanj očuvanja uloženog kapitala i veličina ostvarenog financijskog učinka u obračunskom periodu.

Potražnja za računovodstvenim uslugama/servisiranjem, značajno je porasla sa razvojem krupnih kompanija i korporacija. Treba podsjetiti da je kjigovodstvo u malim ortačkim preduzećima, vođeno za potrebe vlasnika /suvlasnika; u velikim složenim poslovnim gigantima, računovodstvo se prilagođava zahtjevima poslovodstva/menadžmenta. Menadžer je dužan povremeno izvještavati dioničare /vlasnike o stanju i uspješnosti poslovanja dioničkog društva.

Realno utvrđivanje periodičnog obračuna rezultata poslovanja, podjednako je relevantno za sve učesnike u raspodjeli učinaka. Među njima su : dioničari, poslovodstvo, država...; tu su i poslovni partneri (dobavljači, kupci), uposlenici, kreditori, ect. Nekadašnje knjigovodstvo je nužno prošireno, i organizirano kao računovodstveni inžinjering, sposoban da generira računovodstvene informacije širokog spektra. Razvile su se nove aktivnosti računovodstvene kontrole i revizije (nadzora), zatim, profesionalnog analiziranja i informisanja.

Računovodstvena djelatnost je neproizvodna, tj. uslužna funkcija evidentiranja, analiziranja, izvještavanja, kontroliranja, korigiranja, ponovnog analiziranja i planiranja... Računovodstvo je uslužna djelatnost, vještina, tehnika, umijeće, naučni metod..., i iznad svega, zahvalan izvor primarnih informacija, koje se koriste za poslovođenje.

Američki institut ovlaštenih javnih računovođa/AICPA, definira računovodstvo kao vještinu evidentiranja, klasificiranja i zbrajanja poslovnih transakcija, iskazanih vrijednosno/u novcu. Različite transakcije, računovodstvo svodi na zajednički imenitelj, i s pravom dobija atribut jezik poslovanja.

5. Računovodstvena logika

Logika je nauka o principima mišljenja, a princip je osnovno pravilo racionalnog postupanja u svakoj organiziranoj ciljnoj djelatnosti. Djelatnost računovodstva je „proizvodnja“ izvornih informacija o poslovnoj aktivnosti privrednog društva, a računovodstvena logika implicira poznavanje djelatnosti u tehnološkom , ekonomskom i tržišnom pogledu.

Zahvaljujući svom informatičkom kapacitetu, računovodstvo se eksponira kao nezamjenljiv servis poslovanja privrednih društava svih veličina i organizacijskih oblika. Računovodstveni inžinjering ima karakter energenta sui generis, uključenog u poslovni proces, sa ulogom da po završetku poslovnih transakcija, utvrdi financijski učinak.

Poslovni rezultat (čitaj, financijski učinak), obračunava se isključivo i samo računovodstvenim postupkom. Ako se računovodstveni aspekt poslovanja zanemari, ako transakcije ne prođu kroz računovodstvene filtere, može se dogoditi (i događa se) da preduzeće posluje u zabludi. Preciznije, poslovni subjekt prividno ima poslovni uspjeh, a ustvari troši svoju imovinu, zbog nepoznavanja cijene reprodukcije. 

Princip reprodukcijske cijene, uspostavlja organsku vezu između računa gubitka i dobitka (dinamički bilans), i računa izravnanja (statički bilans). Organska veza je dokaz /potvda, da samo tačno utvrđeno stanje, osigurava tačan financijski učinak. Primjenom principa reprodukcijske cijene, osigurava s organska veza[8] između (1) računa bilanse i (2) računa gubitka i dobitka, čime logičko uopštavanje računovodstvene prakse dobiva karakter dualističke[9] teorije bilansa, jer su (1) bilans uspjeha, i (2) bilans stanja, stavljeni u isti rang/nivo. Analogno takvom gledanju, samo razlika između cijene reprodukcije i ostvarene prodajne cijene, može predstavljati dobitak, ako je prodajna cijena veća od cijene reprodukcije. Faktički, razlika između (1) stvarne cijene, i (2) cijene reprodukcije, označava (3) promjenu u supstanci, te zbog toga ne smije biti predmet distribucije. Ako se ova činjenica zanemari, nastupit će neželjena posljedica nagrizanja imovine.

6. Kriteriji procjenjivanja imovine 

Računovodstvo koristi unaprijed dogovorene kriterije procjenjivanja, za objektiviziranje pojedinih dijelova aktive i pasive. Sve se to radi u svrhe što preciznijeg utvrđivanja troškova i cijene koštanja proizvoda i usluga.

Najfrekventnije je korištenje principa nabavne cijene, čija je dobra strana, što ima uvid u dokumentaciju o izvornoj nabavnoj cijeni (faktura dobavljača). Poslovni subjekt/preduzeće, imalo je trošak /žrtvu u visini nabavne cijene, za stjecanje proizvoda i usluge.

Kritičari imaju prigovor na istaknuti princip. Suština prigovora je u činjenici, da je to povjesni trošak (historijska kategorija!), i da su odstupanja od sadašnje cijene sve veća što je vremenski razmak od nabavke do dana procjene duži, uključujući i oscilacije kretanja cijena.

Principi procjenjivanja su tokom vremena uokvireni u teoriju o cilju bilansiranja. Prema teoriji dinamičkog bilansa, osnovni je cilj bilansiranja –da se iskaže poslovni rezultat. A prema teoriji statičkog bilansa, osnovni je cilj bilansiranja-da se pravilno utvrdi stanje poslovnog subjekta (preduzeća, privrednog društva) u određenom vremenskom presjeku. Spomenimo još i stav dualističke teorije bilansa, čiji tvorci tvrde, da nema tačnog stanja bez tačnog financijskog rezultata, i vice versa, da nema tačnog financijskog rezultata bez tačnog stanja imovine (inventura, popis).

U kapitalističkoj ekonomiji (čitaj, profitnoj-tržišnoj), vođene su žučne rasprave, polemike i kritike, usmjerene na doktrinarnu postavku o postojanju organske veze između poslovnih subjekata/preduzeća, i ekonomskog sistema /sustava. Kritika ne osporava nepobitnu istinu, da na tržištu dolazi do kontakta između preduzeća i privrednog sistema, a time i međusobnog uzajamnog utjecaja, ali je također nesporno, da se svaki dodir ne može atributirati organskom vezom (organski vezan, znači neraskidivo povezan). Naime, ogranska veza postoji samo i isključivo, ako interes preduzeća nije u sukobu sa interesom ekonomskog sistema, što naravno nije slučaj u modernoj tržišnoj ekonomiji.

Prednja razmatranja pokazuju da je računovodstveno razmišljanje filozofija, u stalnom previranju, transformaciji i dogradnji, te poprima multidisciplinarno obilježje. Odnosi se na više međusobno povezanih, ali ipak različitih pojmova.

  • Računovodstvo je riznica uslužnog vrijednosnog evidetiranja, praćenja i

proučavanja poslovanja privrednog društva/preduzeća svih organizacijskih oblika, u svim djelatnostima.

  • Računovodstvo je uslužni inžinjering svih poslovnih subjekata, u bilo kojoj oblasti djelovanja.
  • Računovodstvo je naučna metoda uopštavanja dostignuća u privrednim djelatnostima. Ima jedinstveni cilj, da djelatnost poboljša i učinke poveća.
  • Računovodstvo je nastavni predmet u obrazovnim institucijama, gdje se učenici /nice i studenti/tice upoznaju s principima i karakteristikama računovodstvenog umijeća, i kodeksom ponašanja računovodstvenih profesionalaca.
  • Računovodstvo je snažno potkrijepljeno dokazima, pa je kao takvo, dobar temelj nadzora poslovne aktivnosti i efikasna analitička alatka, ugodna za uspoređivanje učinaka različitih privrednih grana.


Djelatnost računovodstva, uključuje knjigovodstvo i s njime povezani računovodstveni nadzor (kontrolu i reviziju). Smatra se da je to bajato/zastarjelo usko shvatanje računovodstvenog opsluživanja poslovne aktivnosti. Kodeks računovodstvenih načela, usvojenih u sedamdesetim godinama prošlog (XX) stoljeća, ima širi i fleksibilniji pogled na računovodstvenu djelatnost.
 

Moderno računovodstvo, eksponira se kao logistička podrška[10] menadžerske ekonomije. Tako orijentirano računovodstvo, sadrži funkcije planiranja, analize i izvještavanja/informisanja, što znači da se bavi i prošlošću i budućnošću, na temelju zapisa.

Zapisivanje događaja je način borbe protiv zaborava. Tipičan metod zapisivanja je knjigovodstvo, koje na formaliziran način , obuhvata vrijednosnu dimenziju poslovne aktivnosti. Zapisuje/evidentira promjene na sredstvima i obaveze prema izvorima sredstava, i sve prihode i rashode vezane za poslovanje. Uz to, ima važnost pravnog dokaza, s obzirom da je fundirano na izvornoj dokumentaciji. Takvu „važnost“ nema niti jedna druga vrsta evidencija o prošlim događajima.

Finalni proizvod knjigovodstvenih procedura su računovodstveni obračuni. Oni služe kao temelj za kreiranje poslovnih odluka, na kojima se zasniva poslovno upravljanje.[11]

Knjigovodstvo i računovodstvo su komplementarne poslovne funkcije. Razlikuju se u nijansama; knjigovodstvo zapisuje prošle poslovne događaje, dok se računovodstvo upušta u predviđanje budućih događaja, na osnovu knjigovodstvenih evidencija. Primjenom sopstvene tehnologije obrade podataka, računovodstvo uspješno prognozira očekivane promjene na sredstvima, izvorima sredstava i rashodima. Promjene se predviđaju na temelju onoga što se već dogodilo. Dokumentirana projekcija nosi oznaku „računovodstveni plan“. Proces računovodstvenog planiranja se završava računovodstvenim predračunima u obliku prdkalkulacije i predračunskog bilansa.

Predračun je panorama /prikaz prihoda i rashoda, odnosno, primanja i izdavanja, koja se predviđaju za određeni poslovni period. Još preciznije, predračun se sastavlja na osnovu planskih elemenata, utvrđenih za planski period; jasnije, predračunom se iskazuju određeni podatci za planski period, i očekivano stanje u budućem periodu. Znači, predračun je računska komponenta plana za određeno vremensko razdoblje poslovanja privrednog društva/preduzeća.

Izvršenje predračuna prati se i iskazuje u obliku obračuna, što zahtijeva da se (1) metodologija planiranja, i (2) metodologija obračuna (3) usklade. Računovodstvo je jezik poslovanja; prepoznatljivo je da su predračuni u funkciji planiranja, a obračuni u funkciji knjigovodstva. Predračuni i obračuni su osnov za provođenje kontrole, analize i revizije; svi zajedno su temelj poslovnog informisanja.

7. Računovodstveni nadzor poslovne aktivnosti

Sve što se radi, treba biti „pokriveno“ odgovarajućim oblikom nadzora, preventivnog i korektivnog. Računovodstvenim nadzorom se osigurava pravilnost generiranja i upotrebe knjigovodstvenih podataka. Efekat takvog postupka su pouzdaniji računovodstveni obračuni, i veća usaglašenost poslovanja sa unaprijed utvrđenim kriterijima, internim aktima i eksternim propisima.

Računovodstvo sa svojim alatima i procedurama, predstavilo se kao pouzdana osnova za analiziranje i kontroliranje poslovne aktivnosti, usmjerene na zaradu/profit. Analiza uočava i markira odstupanja ostvarenih veličina/učinaka u odnosu na planirane standardne veličine. Odstupanja u svim slučajevima, treba obrazložiti i analitički prokomentirati. Rezultati analitičkog uvida /opservacije poslovne situacije, doprinose većem pouzdanju korisnika u računovodstvene izvještaje.

Iz izvještaja se crpe argumenti za generiranje informacija, na kojima se temelji poslovno odlučivanje. Riječ je o prenošenju izvornih podataka, prilagođenih korisnicima –direktnim i indirektnim.

U teoriji i praksi, cjelina računovodstva se diferencira na separirane zaokružene podsisteme.

  • Financijsko računovodstvo, adekvatnije financijsko knjigovodstvo, prati i ispituje /proučava cjelokupno poslovanje (eksterno i interno). U financijskom knjigovodstvu poslovne cjeline/preduzeća, vrši se evidentiranje promjena novčanog poslovanja, vodi glavna knjiga i zbirne evidencije, te izrađuje bilanca/prikaz stanja na određeni dan. U literaturi se finansijsko knjigovodstvo oslovljava kao glavno, centralno, ili poslovno; time se markira razlika između glavne knjige i pomoćnih knjiga.

Financijsko knjigovodstvo služi svima, a ponajviše poslovodnom vrhu i organima upravljanja; ono je izvor primarnih informacija za poslovođenje, i jedan od najizdašnijih izvora podataka za efikasno upravljanje poslovne aktivnosti prema profitnim ciljevima.

  • Računovodstvo troškova, orijentirano je na interno proizvodno-poslovnu problematiku. Provodi sveobuhvatnu analitičku obradu troškova; računovodstveno obuhvatanje i sistematskog grupisanje, u cilju ocjenjivanja visine troškova i njihovog odraza na ekonomičnost i rentabilnost proizvodnog programa. Za ove svrhe, troškovi se alociraju po vrstama, mjestima i nosiocima.
  • Upravljačko računovodstvo, modificira računovodstvene pokazatelje prilikom izrade izvještaja za potrebe upravljanja; odnosi se na planiranje, kontrolu, analizu i interpretaciju računovodstvenih informacija, sačinjenih ad hoc. Ovaj modalitet  računovodstva je orijentiran na budućnost. Podatci iz predhodnih obračunskih perioda, koriste se za procjenjivanje poslovnih učinaka u narednim periodima. Radi se o alternativnom predviđanju realizacije pojedinih poslovnih pothvata. Za takve zamisli, upravljačko računovodstvo osigurava pokazatelje o očekivanim troškovima i efektima, te neto učincima svake alternative ponaosob. Znači to da upravljačko računovodstvo nije pasivni registrator financijskih transakcija, već aktivni učesnik u procesu donošenja poslovnih odluka. Tako se funkcija evidentiranja transformiše u funkciju prognoziranja.


Uokvirene naznake, sugeriraju da se računovodstveni inžinjering treba organizirati u formi jedinstvene uslužne djelatnosti, sposobne da obavlja repetitivne poslove knjigovodstvenih evidencija, računovodstvenog nadzora, financijskog planiranja, analiziranja i izvještavanja, sve za potrebe menadžmenta, u svrhe upravljanja aktivnosti prema profitnim ciljevima.

U novije vrijeme, računovodstveni poslovi se povjeravaju specijaliziranim organizacijama i servisima, u kojima rade certificirani računovodstveni profesionalci.

8. Logika kalkuliranja i bilansiranja

Svaki poslovni pothvat započinje predračunom i završava se obračunom. Poduzetni duh stavlja na vagu (bilansira, usklađuje) troškove i rezultate, mjeri uspjeh i neuspjeh pomoću kalkulacije. Neki koriste dokumentarne kalkulacije za bilansiranje poslovne zamisli; drugi koriste nedokumentirane kalkulacije. Ove druge alatke nose oznaku forfetne[12] kalkulacije. Takvom procjenom se cijena proizvoda ili usluge određuje „od oka“, bez premjeravanja. Obično se ova vrsta kalkulacije koristi u situaciji, kad prikupljanje dokumenata o nabavci ili prodaji proizvoda i usluga, zahtijeva puno vremena. U praksi se elementi kalkulacije mogu preuzeti iz ugovora, i /ili tarifa prevoza i osiguranja.

U razmjeni s inozemstvom se često događa da roba stigne prije dokumentacije (tovarni list, faktura) na temelju koje se izrađuje dokumentarna kalkulacija. Zbog toga se pojedini elementi kalkuliraju na bazi iskustva (forfetno!), s obzirom da nije stigao dokazni dokument.

Forfetne kalkulacije nemaju punu dokaznu snagu, jer nisu potkrijepljene dokumentima, što nije primjereno rješenje za neke vrste transakcija. Recimo, u komisionom poslu, dokumentarna kalkulacija je Conditio sine qua non (uvjet, uslov) za obračun među partnerima. Logika forfetnih kalkulacija, pogodna je za izradu predkalkulacija ili alternativno bilansiranje.

Gledano formalno, bilans je slika stanja ili panorama transakcija, promatranih po dva obilježja. U bilansu je uspostavljena kvantitativna jednakost/podudarnost obadva obilježja, odnosno postignuta je bilansna ravnoteža.

U formi bilansa se mogu prikazivati događaji različitog sadržaja, po kojima bilansi dobivaju i svoje nazive. Recimo, na nivou nacionalne ekonomije, sastavljaju se različite vrste bilansa; B.društvenog proizvoda, B. nacionalnog bogatstva, Platni  b., ect. To su kvantitativni prikazi imovine, izražene u novčanim jedinicama.

Bilansno se mogu prikazati i proizvodi, koji se vagaju u nenovčanim mjernim jedinicama, recimo Energetski b., B. mineralnog blaga, i sl.

Privredna društva i neprivredne organizacije izrađuju tri vrste bilansa: B. stanja, B. uspjeha i B. novčanih tokova. U svakom od njih, mogu biti iskazani planirani i ostvareni učinci/rezultati poslovanja u novčanim jedinicama.

Bilans stanja prikazuje cjelinu financijske situacije, nastale kao posljedica poslovnih tokova/transakcija, odnosno poslovnih događaja, koji su utjecali na promjenu A(ktive) i P(asive) u obračunskom priodu.

U računovodstvenoj djelatnosti, koristi se izraz „stanje po knjigama“. Riječ je o prikazu stanja sredstava i njihovih izvora, na određeni dan, izraženi u novcu. Imovina se u B. stanja promatra sa dva aspekta: sredstva po funkciji /namjeni u proces poslovne aktivnosti, obrazuju A., dok izvori obrazuju P. U pasivi se „čita“ vlasništvo i porijeklo sredstava. Svako sredstvo ima svoj izvor. Tako je nastala bilansna jednačina /ravnoteža, A. =  P., što je izraz kvantitativne ravnoteže.

Valja upozoriti, da stanje po knjigama /knjigovodstveno stanje se ne može smatrati stvarnim stanjem, s obzirom na čijenicu da na sredstvima i njihovim izvorima, mogu nastupiti promjene mimo knjigovodstvene evidencije. Promjene mogu nastati, i nastaju na materijalnim vrijednostima (zalihe, kalo, rastur, lom). Javljaju se manjkovi i viškovi... Tu su i tržišne oscilacije, i kretanje cijena. Sve to utječe na stanje sredstava i njihovih izvora, tako da, ono što je prikazano u knjigama, u nekim slučajevima nije realna vrijednost. Zbog toga se na kraju obračunskog perioda, stanje po knjigama svodi na stanje po popisu. Inventurno stanje je stvarno stanje.

Na temelju inventurnog stanja, utvrđuje se poslovni rezultat. Ustanovljeni viškovi se oprihoduju, a manjkovi se otpisuju, ili se stavljaju na teret odgovorne osobe.

Strukturiranje stavki u A. i P. je analitička opservacija. Ima za cilj simplificirano /pojednostavljeno sagledavanje likvidnosti; postiže se to rasporedom pozicija u aktivi, po kriteriju dužine rokova vezivanja sredstava u određenom pojavnom obliku; u pasivi se pozicije raspoređuju po rokovima dospijeća za plaćanje.

Bilans se može klasificirati na osnovu životnog ciklusa privrednog društva /preduzeća. Po tom kriteriju nastaje (1) osnivački bilans, (2) tekući b., i (3) likvidacijski b. U tom kontekstu, B. osnivanja se sastavlja na početku života preduzeća, popisom poslovne imovine. Procjenjivanje /vrednovanje imovine u ovom bilansu, vrši se po principu nabavne vrijednosti, tj. stvarnog novčanog izdatka za pribavljanje elemenata aktive, odnosno stvarnih obaveza za isplatu elemenata pasive.

Bilan osnivanja /osnivački b., služi za registriranje tek rođenog preduzeća, u sudskom registru; ujedno je ovaj Bilans podloga za otvaranje poslovnih knjiga (gl. Knjiga, pomoćne evidencije, knjigovodstvo).

Tekući bilansi nastaju u toku poslovnog života preduzeća, a slika su godišnjeg zaključka knjiga. Pri tome je zaključni bilans predhodnog perioda-početni bilans narednog perioda, i služi kao početno stanje za otvaranje knjiga.

Tekući bilansi služe za kontinuiranu kontrolu poslovanja; ujedno su podloga za donošenje odluka u vezi sa sredstvima i izvorima.

Vrednovanje bilansnih pozicija je u funkciji obračuna realnog /objektivnog financijskog učinka (B. uspjeha!). Procjenjuje se po neotpisanim nabavnim vrijednostima za trajna sredstva, a po principu niže cijene, za obrtna sredstva; za procjenjivanje obaveza, koristi se princip najviše vrijednosti. Zove se princip opreznosti.

Bilans uspjeha je godišnji obračun dobitka/gubitka. Jasnije rečeno, to je pregled rashoda, prihoda i financijskih učinaka složene poslovne cjeline. Sastavlja se na temelju knjigovodstvenih evidencija na računima rashoda i prihoda.

Na kraju poslovne godine, pri zaključku poslovnih knjiga, stavke se korigiraju razlikama, utvrđenim popisom imovine i ispravkama vremenskih razgraničenja rashoda i prihoda. Prema tome, B. uspjeha, dočarava sliku uspješnosti poslovne aktivnosti.

Prema teoriji dinamičkog bilansa,[13] materijalna aktiva predstavlja odložene troškove, odnosno rashode budućih perioda. Uvažavajući principe opreznosti i kontinuiteta poslovanja, rashodi ne moraju iskazivati trenutačnu /aktuelnu tržišnu vrijednost dobara, niti aktive u cjelini.

Na iskaznu moć bilansa, nepovoljno utječe promjenljiva vrijednost novca. To uzrokuje da se u bilansu „miješaju“ dobra, iskazana u novčanim jedinicama različite kupovne moći. Osnovu za sastavljanje bilansa čini knjigovodstveno stanje, oplemenjeno popisom imovinskih dijelova.

Prema Šmalenbahu, cilj je bilansa da iskaže financijski rezultat; stanje u bilansu je samo sredstvo /modus da se dođe do objektivnog financijskog učinka. Dinamička teorija razlikuje totalni od periodičnog rezultata. Tačan je jedino totalni rezultat, do kojeg se dolazi na kraju života preduzeća, znači prilikom njegove likvidacije. Na toj osnovi, pravi se razlika između preduzeća (1) kratkog vijeka poslovanja, i preduzeća (2) dugog vijeka poslovanja.

Preduzeće ograničenog trajanja vrlo brzo dolazi do stvarnog financijskog rezultata. Takvo preduzeće nema potrebe za pretvaranjem totalnog rezultata u periodični.

Većina privrednih društava, orijentirana su na trajno poslovanje. Oni sačinjavaju periodične obračune (godišnje), a totalni obračun će uslijediti na kraju života poslovnog subjekta, u obliku likvidacijskog bilansa. Likvidacijom preduzeća kao cjeline, njegova se vrijednost utvrđuje kapitaliziranjem budućih/očekivanih dobitaka.

Teorija statičkog bilansa,[14] polazi od shvatanja da je logika bilansa, iskazati tačno stanje A. i P.; poslovni rezultat je samo posljedica tačnog stanja. Ono (tačno stanje) omogućuje vjerovnicima da prepoznaju u kojem postotku (%) aktive su pokrivena /osigurana njihova potraživanja. Stoga, teorija statičkog bilansa  zagovara princip dnevne cijene, koja omogućuje procjenu stvarne visine aktive, za namirenje vjerovnika. Na površinu su isplivale sve zablude statičke teorije, u nastupima privrednih kriza. Najveće krize su pokazale i upozorile, da nikakvo pokriće nije sigurno. Sigurnost je u uspješnom poslovanju dužnika. Sve dok on /ona (dužnik) posluje s dobitkom, vjerovnici mogu biti bezbrižni za sigurnost svojih potraživanja; čim dužnik uđe u zonu gubitka, istopit će se i sopstveni i tuđi kapital. Sigurnost nije u „stanju“, već u zaradi, što ubjedljivo daje prednost dinamičkom poimanju bilansa.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Poduzetnik /menadžer, ma koliko bio spretan i vidovit, ne može unaprijed znati što ga sve čega na putu do zarade. Poslovno znanje se stiče sistematskim radom i upornošću. U kombinaciji sa računovodstvenom logikom i menadžerskom vizijom, poslovno znanje se ugrađuje u plodonosne proizvode i usluge. Poduzetni duh, računovodstveno znanje i poslovna kultura, su kreativni faktor i katalizator poslovnog uspjeha u svim djelatnostima-privrednim i neprivrednim.

Tržišno poslovanje se zasniva na filozofiji marketinga i na menadžerskom upravljanju, uključujući i računovodstvenu logiku. Iz te kombinacije, nastaje poslovni uspjeh, kao plod domaćinskog postupanja. Znalačko rukovanje poslovnim procesima složene organizacijske cjeline, je bitan faktor uspjeha. S druge strane, nespretno vođenje procesa je karakteristika neposlovnosti i srljanje u ponor neuspjeha.

Poslovnost je sinonim ekonomskog ponašanja po obrascu 3E, što znači, voditi računa o svim segmentima poslovanja (ekonomično, efikasno, efektivno). Poslovanje je složen i dinamičan proces, sučeljen s brojnim rizicima: političkim, tržišnim, financijskim, transportnim, ekološkim, ect. , i rizicima ad hoc (elementarne nepogode i ratovi). Rizici se ne mogu neutralizirati, ali se mogu relativizirati distribucijom na više subjekata, i tako svesti u tolerantne okvire. U te svrhe, potrebno je upoznati tehnike i metode procjene rizika, u čemu računovodstveno znanje ima bitnu ulogu.

Poslovni uspjeh je uvjetovan, između ostalog, i utjecajima iz okruženja; zavisi od vještine oblikovanja privrednih propisa od strane vlasti svih nivoa, s jedne strane, i visprenosti menadžmenta s druge strane, u procenjivanju budućnosti, koja uvijek nosi u sebi brojne neizvjesnosti.

Utjecajima iz okruženja valja se prilagoditi, u čemu je od velike pomoći nauka, koja misaono kreira scenarije budućih događaja, i značajno relativizira kretanje globalnih pojava i procesa. Računovodstveni način razmišljanja, od pomoći je u svim situacijama, jer se zasniva na kvantificiranoj argumentaciji i trendovima.

Poslovnoj sferi treba staviti na uvid predvidive elemente budućnosti u raznim područjima društvene zbilje (demografija, tehnologija, ekologija, edukacija, poslovna kultura...). Posebno je  važno „procjeniti“ i računovodstveno „izmjeriti“ moguće posljedice tehnološkog razvoja, urbane koncentracije, komunalne neuređenosti i efekata eksternalija.

Privredno zakonodavstvo, uključujući i računovodstveno-financijske propise, često se mijenja i unosi u poslovnu ekonomiju brojne nove pojmove, kategorije, instrumente i standarde, koji sačinjavaju milje menadžerskog kormilarenja na slobodnom tržištu. Frekventno mijenjanje propisa, treba propratiti adekvatnom edukacijom uposlenika/nica, koji rade u poslovnom procesu, i menadžera koji upravljaju poslovanje prema profitnim ciljevima. Suština poslovanja je ekonomska aktivnost proizvodnje i prodaje roba i usluga, sa ciljem zarađivanja.

Pokretačka snaga ekonomskog i socijalnog razvoja je slobodno poduzetništvo, koje se oslovljava imenom menadžerska ekonomija. Kako god ga atributirali, to je poslovni sistem, zasnovan na inicijativi poduzetne osobe, koja djeluje racionalno, motivirana očekivanom zaradom. Ostvarena zarada /profit je računovodstveno mjerilo efikasnosti poslovne aktivnosti.

Svaka osoba, govorio je Adam Smith, ima prirodnu tendenciju da slijedi vlastite interese. Upinje se da postigne maksimalno zadovoljenje svojih potreba, korištenjem ograničenih resursa, koji joj stoje na raspolaganju.

Poduzetne osobe, motivirane očekivanom zaradom, su zahvalni pregaoci i tvorci dinamičnog i profitabilnog privrednog sistema/sustava. Država ih treba trajno podržavati, donošenjem „dobrih“ zakona i primjerenom podsticajnom poreznom politikom. Politika je sinonim upravljanja državom, čija je osnovna dužnost da vodi računa o interesima svojih građana. Znači to, da se i država služi računovodstvenom logikom. Država vodi računa o javnim dobrima, koja služe povećanju ekonomskog i socijalnog blagostanja žitelja društvene zajednice.

Koristi koje država osigurava za svoje žitelje, imaju cijenu, a to znači i troškove koje treba financirati/pokrivati. Za financiranje javnih usluga, prihodi se namiču putem oporezivanja proizvoda, usluga i imovine. O tome se vode zakonom propisane računovodstvene evidencije. Snošenje poreznog tereta ima brojne reperkusije na ponudu i potražnju dobara, jer se to odražava kao trošak koji povećava cijenu, ect.

Da bi se stvari dovele u ravnotežu (u optimalno stanje), sfera oporezivanja je uređena načelima i zakonima. Temeljna načela oporezivanja vode računa o tome da se osigura razumna raspodjela poreznog tereta, kako bi porezni sistem /sustav bio stimulativan za stvaranje proizvoda i usluga odgovarajućeg kvaliteta.

Načela su ispravna, ali ih nije lako implementirati, s obzirom da ih provode organi, a ne automati.

Porezi su glavni izvor budžetskih prihoda, iz kojih se podmiruju troškovi ustroja i funkcioniranja državne uprave, koja „vodi računa“ o poslovanju javnog sektora. Stoga se porezna politika može definirati kao „upravljanje“ poreznim teretima. Masa poreza /porezni iznos se izračunava računovodstvenom metodom u postotcima (%) od kvantificirane osnovice, iskazane kao dohodak obveznika/nice poreza.

Računovodstveno upravljanje poreznim stopama, znači ograničavanje njihovog rasta. Naime, povećanje porezne stope odražava se kao bumerang. Oni što odlučuju o veličini poreza, trebaju voditi računa da se graničnom stopom poreza mjeri koliko nerazumno oporezivanje odvraća poduzetnike od rada, odnosno destimulira poslovno angažiranje.

Opće je poznato da se dohodak, stvoren u menadžerskoj ekonomiji, dvostruko oporezuje: prvo kad je zarađen (obračunat!), pa još jednom, kad je isplaćen (dividenda!).

Porez na dobit poslovnog subjekta je izdašan izvor prihoda za državnu blagajnu i budžete lokalnih zajednica. Treba voditi računa o tome tko snosi ovo financijsko opterećenje?! Registrirani poslovni subjekt je obveznik poreza. Ali, porezi se „prevaljuju“ na uposlenike/nice, dakle, na one što stvaraju dohodak, jer su oni /one ujedno i potrošači.

Porezne vlasti trebaju brinuti o tome (voditi računa!), je li opterećenje pravilno odmjereno i podnošljivo, ili će gušiti poslovnu aktivnost, te ugroziti priliv sredstava u budžet. Računovodstvo je vještina uspostavljanja i održavanja ravnoteže između zarađivanja i trošenja, pa i više od toga.

Literatura

 1. Anthony, G., Wild, G.: International Accounting Standards, A Guide to Preparing Accounts, Deloitte & Touche, London, 1998.godine

 2. Bea, F.X. i dr.  :   Strategische management, G. Fiisher Verlage,  Stuttgart,1995. godine

 3. Belak , V.: Menadžersko računovodstvo, RRiF Plus, Zagreb, 1995.g

 4. Cairns, D.: A. Gude to Applyng international Accounting Standards/Vodič za primjenu Međunarodnih računovodstvenih standarda, prijevod, Faber & Zgombič Plus, Zagreb, 1996.godine

5. Comiskey, E. and Mulford, C. W.: Guide to Financial  Reporting and Analysis, Wiley & Sons, New Jersey, 2000.godine

6. Chamane, W.:  Revizija u javnom sektoru, Phare-USAID, 1999. godine

7. Domazet, T.: Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja 2006/2007, Zgombič & Partneri, Zagreb 2006.godine

8. Domazet, T. : Međunarodni računovodstveni standardi, Zagreb, 2000.g.

9. Dodge, R. :     The concise guide to auditing standards and guidelines,

10.  Champan and Hall, London, 1990. Godine

11.  Dušanić, J.:  Ekonomija postmoderne, Dosije studio, Beograd, 2014.

12.  Etički kodeks Međunarodne Federacije računovođa

13.  Fechtner, K. :  Lietfaaden fur Organisation und Revizion, Verlag W. Aipardet, Essen, 1952.godine

14.  Finansijsko / Financijsko izvještavanje, MRS, Udruženje / Udruga RFD, Mostar / Sarajevo, 2002.godine

15.  Friedlob, T. G., Schleifer, L.L.F.: Essentials of Financial Analysis, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2003.godine

16.  Higgins, R. C.: Analysis for Financial Management, 2006.godine

17.  James, C. Van Horne : Financijsko upravljanje i politika, MATE, Zagreb, 1993.godine

18.  Klikovac, A.: Financijsko izvještavanje u Europskoj uniji, MATE, Zagreb, 2008.godine

19.  Međunarodni revizijski standardi, prijevod, Zagreb, 1993.godine

20.  Međunarodni standardi financijskog izvještavanja, Savez računovođa, revizora i financijskih radnika FBiH, Mostar, 2006.godine

21.  Sović, J.: Poslovno upravljanje, Pravni fakultet Kiseljak, Sarajevo, 2008.godine

22.  Sović, J.: Upravljanje novčanim poslovanjem, Računovodstvo i poslovne finansije, br. 12/2012., Sarajevo

23.  Sović, J.: Računovodstveno servisiranje kompanija, Internacionalni univerzitet Travnik, 2013.

24.  Sović, J. – Kikanović, R.: Računovodstveni inžinjering poslovanja kompanij, OFF-SET, Tuzla, 2014.

25.  Teofanović,R.: Istorija i teorija knjigovodstva, Savremena administracija, Beograd,1958.

26.  Vidaković, S.:  Gubitak poverenja u računovodstvenu profesiju, Zbornik, Educons Univerzitet, Novi Sad, 2014. 


[1] Emeritus, Prof.dr. Jozo Sović, Sarajevo, e-mail:[email protected]

[2] Paradigma, opće pravilo ponašanja, obrazac.

[3]Učinak kooperativnog rada -interakcije

[4]Izraz inteligencija je poznatiji u psihologiji.

[5]Detaljnije, J.Sović –R.Kikanović, Računovodstveni inžinjering poslovanja kompanija, Tuzla, 2014.

[6]AICPA, Statement of the accounting principles Bord, New York, 1970.

[7]Opetovani cit., E.S. Hendriksen, Accounting theory

[8]Tvorac Teorije organskog bilansa je Fric Smit/Fritz Schmidt, profesor iz Frankfurta na Maini

[9]Dualizam, lat. Duo-2; odatle, dvojno  knjigovodstvo

[10]Grč; logistikos –vještina računanja

[11]Vidjeti, Sović, J., Poslovno upravljanje, Pravni fakultet Kiseljak, Sarajevo 2008.

[12]  Forfet, fr a forfait , prodaja ili kupovina „par forfait“-đuture, paušalno

[13] Ovu teoriju je postavio prof. E. Šmalenbah/Eugen Schmalenbach. To je najstarija teorija bilansa, da bi se tokom vremena pojavile i druge teorije.

[14] Tvorac teorije je Nikliš/Nicklisch, a njezin žestoki zagovornik je Gerstner

 


<< Vrati se