Edukacije Finconsult

Ulaz za pretplatnike elektronskog izdanja časopisa

ULOGA DRŽAVNE REVIZIJE U BORBI PROTIV KORUPCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Lucija Mijić Džojić, mag.oec.[1]

 

ULOGA DRŽAVNE REVIZIJE U BORBI PROTIV KORUPCIJE

U BOSNI I HERCEGOVINI

 

SAŽETAK

Revizija ima vrlo značajnu ulogu u suvremenom svijetu jer kao oblik nadzora, vezana je za razvoj društva u cjelini. U okviru javnog sektora, pojavila se na određenom stupnju njegovog razvoja, a posebno razvoja demokracije. Uloga državne revizije je da svojim nalazima potvrdi uzajamno povjerenje javnosti i države. Njena primarna zadaća nije otkrivanje i sprječavanje prijevare i korupcije, nego osiguranje financijskog izvješćivanja u skladu sa zakonima i propisima, briga o opravdanosti troškova i postizanju zacrtanih poslovnih ciljeva.  Ukorijenjenost korupcije ugrožava vladavinu prava, povjerenje u javne institucije i pravnu državu; kao i u poštenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost građana. Ona povećava društvene razlike, potiče nastojanja da se nepoštenim načinom živi iznad mogućnosti i bogati, omalovažavanjem vrijednosti strpljivog rada, štednje i poštenja. Pored toga, korupcija sputava i razvoj poduzetničke klime, a dovodi i do smanjivanja prihoda države. Bosna i Hercegovina je među osam najkorumpiranijih država Evrope i Centralne Azije prema mišljenju njihovih građana, što potvrđuju brojna istraživanja. Korupcija u BiH-a je najzastupljenija u obrazovanju, zdravstvu, kod carinskih i policijskih službenika, te u javnom sektoru kroz provođenje procedura javnih nabavki, što pokazuju podaci iz prijava Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH. Vlada Federacije BiH-a je na osnovu podataka prikupljanih koristeći revizorske izvještaje donijela Strategiju za borbu protiv korupcije 2016 - 2019 Federacije Bosne i Hercegovine koja se odnosi na kompletno društvo u FBiH.

KLJUČNE RIJEČI: uloga državne revizije, ukorijenjenost korupcije, ograničenja državne revizije, trošenje javnih sredstava, revizija kao preuvijet razvoja demokracije.

ABSTRACT

An audit has a significant role in the contemporary world, because, as a way of supervision, it is connected with the development of society as a whole. It appeared within the public sector at a certain stage of its development, and especially the development of democracy. The role of the state audit is to confirm by its findings the mutual trust between the public and the state.

Its primary task is not to detect or prevent the fraud and corruption, but to ensure that financial reports are in accordance with the laws and regulations, and to care about the reasonableness of costs and achievement of planned business goals. Ingrained corruption endangers the rule of law, the trust in public institutions and the legal state; as well as in honesty, fairness, equity, equality and safety of citizens. It increases social differences, encourages attempts to live beyond your means and become rich by dishonest way of living, and disparages values of patient effort, thrift, and honesty. Furthermore, corruption hinders the development of entrepreneurial environment, and it also leads to the reduction of state income. Bosnia and Herzegovina is among the most corrupted eight states of Europe and Central Asia according to the opinions of their citizens, which is confirmed by many studies. Corruption in Bosnia and Herzegovina is most common in education, healthcare, among customs and police officers, and in the public sector through the implementation of public procurement procedures, which is shown by the data from the applications to the Agency for the Prevention of Corruption and Coordination of the Fight against Corruption in Bosnia and Herzegovina. The Government of the Federation of Bosnia and Herzegovina adopted, on the basis of data collected using the audit reports, a Strategy for the fight against the corruption 2016 – 2019 of the Federation of Bosnia and Herzegovina, that relates to the whole society in the Federation of Bosnia and Herzegovina.

KEYWORDS: the role of the state audit, ingrained corruption, the restrictions of the state audit,  spending of public funds, audit as a precondition for the development of democracy

UVOD

U suvremenome svijetu, kada učinci globalizacije postaju sve izrazitiji a sloboda kretanja ljudi, roba i usluga ne poznaje granice, javlja se sve izrazitija potreba suočavnja s korupcijom kao jednom od posljedica takvog sustava. Borba s korupcijom je aktivnost koja se ne može provoditi povremeno, nesistematizirano ili sudjelovanjem pojedinih strana političkog i gospodarskog aparata. To je daleko dublji problem koji zahtijeva sistematiziran i kontinuiran pristup u koji trebaju biti uključene sve razine državne vlasti. U protivnome se ta borba odvija šturo, otkriju se samo pojedine afere, ili kako bi se reklo „kraci hobotnice“, dok mozak cijele operacije, odnosno „glava hobotnice“ ostaje neotkriven i nastavlja djelovati po starim uvjerenjima narušavajući stabilnost cjelokupnog gospodarstva i osiromašujući socijalno i ekonomski državu u kojoj djeluje.

Predmet rada je izučavanje ukorijenjenosti i razmjera korupcije u Bosni i Hercegovini, kao i objašnjenje uloge državne revizije u borbi protiv korupcije budući da je i državna revizija jedan od važnih čimbenika uspješne prevencije i otkrivanja koruptivnih radnji.

U radu se nastoje dati odgovori na pitanja: Kakav je utjecaj državne revizije na sprječavanje korupcije? Ima li državna revizija neovisnost i samostalnost u borbi protiv korupcije? Jesu li građani zadovoljni ulogom koja je dana državnoj reviziji u borbi s korupcijom? Koji je osnovni preduvijet kvalitetne i sveobuhvatne borbe državne revizije protiv korupcije?

 

 1.  DRŽAVNA REVIZIJA

Kada se govori o reviziji, najčešće se misli na tri vrste revizije: interna, eksterna i državna revizija. Internom revizijom se provodi analiza i provjera određenih aktivnosti koje se obavljaju unutar poduzeća, eksterna revizija je usmjerena na analizu financijskih izvještaja, dok se državna revizija obavlja u ime i za račun države.

1.1. Pojam i značenje državne revizije

Revizija je, općenito „postupak provjere i ocjene financijskih izvješća i konsolidiranih financijskih izvješća obveznika revizije, te podataka i metoda koje se primjenjuju prilikom sastavljanja financijskih izvješća, a na temelju kojih se daje stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja, rezultata poslovanja i novčanih tijekova.“[2]

U suvremenom svijetu, revizija ima vrlo značajnu ulogu. Revizija, kao oblik nadzora, vezana je za razvoj društva u cjelini. U okviru javnog sektora, pojavila se na određenom stupnju njegovog razvoja, a posebno razvoja demokracije. Uloga državne revizije je da svojim nalazima potvrdi uzajamno povjerenje javnosti i države, tj. da pruži poreznim obveznicima objektivnu i pouzdanu informaciju o trošenju njihovih sredstava.[3]

1.2. Ustrojstvo i nadležnost države revizije

U institucijama Bosne i Hercegovine državnu reviziju obavlja Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured za reviziju) kojim rukovodi generalni državni revizor odabran od strane Parlamenta države. Sjedište Ureda za reviziju je u Sarajevu, a regionalni uredi otvaraju se gdje je njihovo postojanje primjereno i ekonomski opravdano. Osoblje Ureda za reviziju čine: generalni revizor, zamjenici generalnog revizora, revizorsko osoblje (revizori) i administrativno osoblje. 

Ured za reviziju je ustrojen kao vrhovna eksterna, stručna i neovisna institucija u čijoj su nadležnosti[4] sve javne institucije BiH, uključujući; Parlament, Predsjedništvo, Vijeće ministara i budžetske institucije, vanbudžetska sredstva koja mogu biti predvidjena Zakonom, sredstva koja su kao zajam ili grant za BiH  međunarodna tijela i organizacije osigurali nekoj instituciji ili projektu u BiH, sredstva osigurana iz Budžeta bilo kojoj drugoj instituciji, organizaciji ili tijelu. Nadležnost Ureda za reviziju obuhvata i kompaniju u kojoj država ima vlasnički udio od 50% plus jednu dionicu ili više. Revizija uključuje sve finansijske, administrativne i druge aktivnosti, programe i projekte kojima upravlja jedna ili više institucija i tijela BiH, uključujući procesuiranje i prihode od prodaje imovine, privatizacija i koncesija.

1.3. Standardi i zakonski okvir države revizije

S ciljem standardizacije, Bosna i Hercegovina je sukladno odredbama Zakona o reviziji institucija Bosne i Hercegovine prihvatila revizijske standarde Međunarodne organizacije vrhovnih revizorskih institucija (INTOSAI), kojima je propisano sljedeće:[5]

  1. Osnovna načela državne revizije - načelo značajnosti, nepristranosti, odgovornosti, donošenja prihvatljivih računovodstvenih standarda za financijsko izvještavanje, dosljedne primjene prihvatljivih računovodstvenih standarda, izgradnje sustava interne kontrole, unaprjeđenja internih revizorskih tehnika, te izbjegavanja sukoba interesa.
  2. Opći standardi državne revizije - revizor mora biti neovisan, samostalan, imati potrebno ovlaštenje te djelovati s dužnom pažnjom.
  3. Standardi područja rada državne revizije - koji imaju za cilj ustanoviti kriterije i okvire za sustavne korake koje treba provoditi revizor.
  4. Standardi izvješćivanja državne revizije - čine okvir za isticanje revizorskog mišljenja i primjedbi glede financijskih izvještaja. Revizorovo mišljenje o financijskim izještajima obično je sažetoga, standardiziranog oblika i odražava rezultalte sveobuhvatnog revizijskog rada. Ovi standardi zahtijevaju da se na kraju svake revizije sastavi pisano mišljenje u koje je potrebno uključiti samo informacije potkrijepljene mjerodavnim i relevantinim revizijskim dokazima.

Kad se govori o zakonskom okviru obavljanja revizije u institucijama Bosne i Hercegovine potrebno je navesti Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine kojim se utvrđuju obavezni standardi računovodstva i revizije, uključujući i kodeks profesionalne etike za profesionalne računovođe i revizore koji se obavezno primjenjuju na cijeloj teritoriji BiH-a. U skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji BiH-a[6]

Računovodstveni standardi koji se primjenjuju na cijeloj teritoriji BiH su:

  • međunarodni računovodstveni standardi (IAS), odnosno Međunarodni standardi finansijskog izvještavanja (IFRS);
  • prateća uputstva, objašenjenja i smjernice koje donosi Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB).

Standardi revizije i načela profesionalne etike profesionalnih računovođa i revizora koji se primjenjuju na cijeloj teritoriji BiH su:

  • međunarodni standardi revizije (ISA);
  • kodeks etike za profesionalne računovođe;
  • prateća uputstva, objašenjenja i smjernice koje donosi Međunarodna federacija računovođa (IFAC).

Navedeni standardi obuhvataju i standarde, uputstva, objašnjenja, smjernice i načela koje IFAC i IASB donesu nakon stupanja na snagu ovog zakona. Isti se, primjenjuju se na sva privatna i javna preduzeća i druga pravna lica sa sjedištem u BiH.

1.4. Metodologija obavljanja državne revizije

Državna se revizija obavlja prema pravilima utvrđenim revizijskim standardima INTOSAI i Kodeksom profesionalne etike državnih revizora. Revizijski ciklus obuhvaća izradu godišnjeg plana rada, pripreme i obavljanja revizije, izradu izvješća o obavljenoj reviziji, izradu godišnjeg izvješća o radu i obavljenim revizijama te podnošenje izvješća revidiranoj instituciji i Parlamentu. Izvještaj se istovremeno dostavlja Vijeću ministara i Predsjedništvu, a može se dostaviti i svakoj drugoj nadležnoj instituciji u BiH-a. Ured za reviziju će izvještaje o reviziji učiniti javnim nakon njihovog podnošenja.[7]

Ured za reviziju izrađuje godišnji plan rada prilagođen poslovnoj i fiskalnoj godini revidiranih subjekata. Revizije se obavljaju u timovima od dva ili više članova, ovisno o veličini subjekta koji se revidira. Za pravilno izvođenje revizije potrebno je prikupiti revizijske dokaze u pisanom obliku. Nakon svake obavljene revizije sastavlja se izvješće čiji su najvažiji dijelovi nalaz i mišljenja. Izvješće se dostavlja zakonskom predstavniku revidiranog subjekta te nadležnom ministru i fondu.

1.5. Edukacija državnih revizora

Profesionalno-stručno zvanje ovlašteni revizor može steći osoba koja ima završen diplomski ili dodiplomski studij i zvanje certificiranog računovođe s najmanje tri godine praktičnog iskustva u ovom zvanju, te položene ispite predviđene za ovo zvanje. Ispitima se dokazuje obvezna razina profesionalne stručnosti za samostalno davanje mišljenja o fer i korektnom prikazu financijskih izvještaja koji su predmet revizije. Pored navedenog kandidat mora imati najmanje tri godine praktičnog iskustva kod ovlaštenog revizora, te sudjelovati u najmanje dvije revizije godišnje. Ako kandidat zadovoljava navedene uvjete, on mora potpisati izjavu o prihvaćanju obveze poštivanja Etičkog kodeksa za profesionalne računovođe i stalno profesionalno usavršavanje predviđeno za ovo profesionalno zvanje. Pored znanja i iskustva utvrđenih za certificiranog računovođu, ovlašteni revizor treba posjedovati dopunska aktualna znanja o MSFI i Međunarodnim standardima revizije, te tehnikama revizije financijskih izvještaja.[8]

Budući da samo dovoljno osposobljeni revizori mogu pridonijeti postupku revizije oni rade na  neprekidnom profesionalnom razvoju. Pomanjkanje kvalificiranog osoblja glavni je razlog ograničenja razvoja i poboljšanja, a s druge strane dostatno kvalificirano osoblje osigurava državnoj reviziji da drži korak sa sve većim promjenama u ciljevima, tehnikama i složenosti posla. Veliku ulogu u razmjenjivanju iskustava i spoznaja u tom području ima organizacija INTOSAI. Tako Limska deklaracija u svrhu što kvalitetnijeg obavljanja zadaća upućuje na međusobnu razmjenu ideja i iskustava između članica INTOSAI.

Propisano je da ovlašteni državni revizori koji se poslije položenog ispita za ovlaštenog državnog revizora i dobivanja certifikata stručno usavršavaju i postižu ispodprosječne rezultate, mogu biti upućeni na ponovno polaganje ispita za zvanje ovlaštenog državnog revizora.[9] Iz navedenog se vidi da je zvanje ovlaštenog državnog revizora specifično i da u stručnom pogledu zahtijeva isto tako specifično školovanje i stručno usavršavanje.

1.6. Kodeks profesionalne etike državnih revizora

Kodeks profesionalne etike državnih revizora mora se temeljiti na pravilima i načelima INTOSAI,  koji sadržava načela i pravila kojima ovlašteni revizori, kandidati za polaganje ispita za zvanje ovlaštenog državnog revizora, kao i osobe koje su uključene u rad državne revizije izražavaju svoje stavove o odgovorrnosti prema javnosti, revidiranim subjektima i pripadnicima revizorske profesije. Sukladno tome, budući da su se državni revizori dužni pridržavati pravila Kodeksa profesionalne etike državnih revizora, ne smiju obavljati navedene poslove ukoliko nisu dovoljno stručno osposobljeni. Postoji pet pravila utvrđenih Kodeksom profesionalalne etike:[10]

  1. stručna osposobljenost za obavljanje revizijskih poslova bitan je preduvjet radi izražavanja mjerodavne ocjene o predmetu ispitivanja,
  2. pošteno i savjesno postupanje državnog revizora pri obavljanju revizijskih poslova u okviru njegovih nadležnosti,
  3. u obavljanju revizije državni revizor se mora pridržavati pravila sadržanih u pravnoj i strukovnoj regulativi državne revizije,
  4. uvažavanje povjerljivosti informacija dobivenih u postupku revizije,
  5. državni revizor ne smije učiniti djelo nečasno za revizijsku pofesiju.

Državni revizori trebaju djelovati na način da njihovo ponašanje ne može štetiti profesiji, odnosno moraju poštivati navedena pravila i sljedeća načela: [11] odgovornost, javni interes, poštenje, neovisnost, objektivnost, nepristranost i  kompetentnost.

 

2.      UKORIJENJENOST I RAZMJERI KORUPCIJE U BIH

Ukorijenjenost korupcije ugrožava vladavinu prava, povjerenje u javne institucije i pravnu državu; kao i u poštenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost građana. Ona povećava društvene razlike, potiče nastojanja da se nepoštenim načinom živi iznad mogućnosti i bogati, omalovažavanjem vrijednosti strpljivog rada, štednje i poštenja. Pored toga, korupcija sputava i razvoj poduzetničke klime, a dovodi i do smanjivanja prihoda države zbog čega se mora ozbiljno politički vrednovati, politički prosuđivat i kontinuirano protiv korupcije djelovati. [12]

Mnoga istraživanja[13] koja se posredno ili neposredno tiču korupcije svrstavaju BiH-a, a time i Federaciju Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: FbiH) na nezavidne pozicije što se može zaključiti iz izvještaja Lakoće poslovanja Svjetske Banke za 2016. godinu, a Izvještaj o globalnoj konkurentnosti 2015 - 2016 Svjetskoga ekonomskog foruma ukazuje na činjenicu da poslovanje u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri ometa korupcija. Istraživanje Ureda Ujedinjenih nacija za droge i kriminalitet koje se bavilo stvarnim iskustvima građana i poslovnih subjekata sa podmićivanjem ukazalo je na dosta visoku prisutnost podmićivanja u svakodnevnim kontaktima građana, ali i poslovnim interakcijama privrednih subjekata, sa javnim sektorom. Tako je dio istraživanja posvećen iskustvima građana ukazao na dosta visoke brojeve stvarnih korupcijskih iskustava građana, a koji se kretao oko 25 % onih koji su imali kontakte sa službenicima u javnom sektoru. Budući da je prosječni iznos mita bio nekoliko stotina konvertibilnih maraka, ukupna korist koja se ostvarivala dostizala je vrijednost preko stotinu miliona konvertibilnih maraka. Istraživanje koje se bavilo poslovnim sektorom također je ukazalo na visoku prisutnost podmićivanja u poslovanju preduzeća (neovisno o veličini), a kretalo se u rasponu od 11 do 15%. Oko 6 % preduzeća odlučilo se ne investirati novac u FBiH-a zbog straha da će morati plaćati mito za zahtjeve i dozvole. Spomenuti iznosi, zabilježeni u FBiH-a, viši su i od prosjeka BiH-a i od zemalja Zapadnoga Balkana. Jednim dijelom zastupljena je i sistemska korupcija protiv koje se koordinirano moraju boriti svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je među osam najkorumpiranijih država Evrope i Centralne Azije prema mišljenju njihovih građana. Najlošije rezultate u Evropi i Centralnoj Aziji, prema odgovorima koje su dali građani ovih zemalja, ostvarile su Jermenija, Bosna i Hercegovina, Litvanija, Kazahstan, Moldavija, Rusija, Srbija i Ukrajina. Ove zemlje su dobile negativne ocjene u svim ključnim pitanjima korupcije u istraživanju, što ukazuje na stvarne i ozbiljne korupcijske izazove u ovim zemljama koje hitno treba riješiti. Ove zemlje karakteriše veliki broj građana koji poslanike u parlamentu doživljavaju kao korumpirane, visoke stope podmićivanja i nepovoljno društveno okruženje za lični angažman u borbi protiv korupcije, navodi se u izvještaju Transparencyja[14].

Korupcija u BiH-a je najzastupljenija u obrazovanju, zdravstvu, kod carinskih i policijskih službenika, te u javnom sektoru kroz provođenje procedura javnih nabavki, što pokazuju podaci iz prijava koje su građani dostavili Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH.

2.1. Procjena problema korupcije

Problem korupcije se vrlo teško otkriva, a još teže  dokazuje. Glavni razlog tome je prvobitno viđenje korupcije kao svojevrsne kampanje koja se mora riješiti, iako je problem puno teže prirode. Sukladno tome, korupcija se ne smije gledati kao kampanja, nego kao trajan zadatak jedne demokratske države.

Javna istraživanja su pokazala da su građani svjesni da korupcija u BiH postoji, da je raširena, osuđuju je, te da je potrebno njezino suzbijanje jer je ona ozbiljna prijetnja gospodarskom razvoju i demokraciji društva. Međutim, građani smatraju da je za rješavanje tog problema zadužena isključivo vlada, što je istina, no bez sudjelovanja građana u borbi protiv korupcije vlada i država su nemoćne. Vlada može donijeti različite programe i projekte za borbu protiv korupcije ali je provoditi moraju i građani, jer bez njih korupcija neće nikada biti iskorijenjena. Zbog toga je važno antikorupcijsko obrazovanje građana za širanje javne svijesti o opasnosti i štetnosti korupcije. Važnu ulogu na ukazivanje štetnosti korupcije ima Ministarstvo pravosuđa kroz postizanje svijesti građana kroz medije, organiziranjem okruglih stolova i seminara te objavljivanjem plakata.

2.2. Preventivne aktivnosti u području korupcije

Program planiranja i provođenja raznih mjera preventivnog suzbijanja korupcije mora provoditi svaka odgovorna vlast pa tako i Vlada FBiH koja mora ne kampanjski, nego stalnim djelovanjem suzbijati korupciju. Prevencija na području korupcije je važna zbog situacije korumpiranosti političkog sustava koja dovodi u pitanje sam Ustav BiH. Sukladno tome, prevencija korupcije na svim razinama ključ je uspješne antikorupcijske polititke, ali i obveza BiH koja proizlazi iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije te dokumenata Vijeća Europe i Europske unije.[15]

Prioritet Vlade FBiH trebao bi biti borba protiv korupcije, stoga u suradnji s lokalnom i regionalnom samoupravom i civilnim društvima čini sve da političku volju na planu suzbijanja korupcije pretvori u kontinuirani projekt cjelokupnog društva.

Federacija Bosne i Hercegovine je tek sredinom 2012. godine godine počela s rigoroznim mjerama u borbu protiv korupcije koja narušava temeljne vrijednosti svakog demokratskog i građanskog društva. Prvi put je donijela strateški okvir za suprotstavljanje korupciji u vidu Općeg plana Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u borbi protiv korupcije. Međutim, zbog oprijedijeljenosti i ustrajnosti za borbu protiv korupcije Vlada Federacije BiH-a je prvobitni Plan proširila u „Strategiju za borbu protiv korupcije 2016 - 2019 Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Strategija)“.[16] Strategija se odnosi na kompletno društvo u FBiH kao i sve njegove institucije, privredne subjekte i druge organizacije koje su registrovane na području FBiH, za koje je neophodno da koordiniraju rad i surađuju od federalnog do općinskog nivoa.

Važno je napomenuti, da su se za izradu Strategije, koristili podaci prikupljani koristeći revizorske izvještaje objavljene od 2012. do januara 2016. godine, a koji su se odnosili na nepravilnosti u izvršenju budžeta, korištenju resursa i upravljanju državnom imovinom u javnom sektoru FBiH. Uz to, na temelju iskaza uposlenika iz preko dvadeset federalnih institucija prikupljeni su podaci o aktivnostima koje se preduzimaju na planu uspostave i jačanja kvalitete upravljanja i odgovornosti u institucijama u kojima rade, a koje čine bitan dio javnog sektora u FBiH, kao i preporuke što po njihovom mišljenju treba poduzeti u narednom periodu. Na taj se način stvorila ne samo osnova za kreiranje strateškog dokumenta prilagođenog prilikama u praksi, nego i za pregled stanja prije nego se pokrenu strateške aktivnosti, čime se omogućava objektivnije mjerenje napretka.

2.3. Okruženje koje pogoduje korupciji

U zemljama u kojima postoje velike birokratske prepreke u obavljanju određenih aktivnosti, veća je vjerojatnost da će se vrijeme potrebno za dobivanje određenih dozvola smanjiti plaćanjem mita. Ako su porezni zakoni teško razumljivi te se stoga mogu interpretirati na više načina, poreznim obveznicima će trebati pomoć poreznih službenika. Ako su pritom plaće poreznih službenika relativno niske, okolina će biti povoljna za razvoj korupcije.

Javna nabava je također veliko područje podložno pojavi korupcije. Investicijski projekti uvelike ovise o odlukama visokopozicioniranih službenika. Oni prihvaćaju investicijske projekte, utvrđuju visinu sredstava koja će se utrošiti pri realizaciji te odabiru izvoditelja radova. Sve tri razine odlučivanja su podložne korupciji. Javne se službenike može podmititi i kod odluke o uporabi određenog zemljišta u poljoprivredne ili građevinske svrhe, dozvole o sječi šuma u javnom vlasništvu, za korištenje mineralnog blaga ili odluke o privatizaciji javnih poduzeća.

Financiranje političkih stranaka karakterističan je oblik korupcije uglavnom u razvijenim zemljama. Političke stranke trebaju sredstva za financiranje svojih programa te im poduzetnici mogu donirati značajna sredstva, očekujući od njih pomoć u slučaju dolaska na vlast. I visina plaća u javnom sektoru će imati utjecaja na korumpiranost državnih službenika. Institucionalne kontrole unutar organizacije se smatraju prvom linijom obrane. Stoga postojanje jasnih pravila o etičkom ponašanju zaposlenika koji rade u javnim institucijama može značajno pridonijeti obeshrabrivanju korupcije ili njezinu otkrivanju. Poštena i učinkovita supervizija će imati veliku ulogu u suzbijanju korupcije u javnim institucijama.[17]

 

3. ULOGA DRŽAVNE REVIZIJE U SPRJEČAVANJU KORUPCIJE

Državna revizija treba imati važnu ulogu u sprječavanju korupcije, a državne revizore društvo smatra čuvarima javnih sredstava. Ipak, njihova primarna zadaća nije otkrivanje i sprječavanje prijevare i korupcije, nego osiguranje financijskog izvješćivanja u skladu sa zakonima i propisima, briga o opravdanosti troškova i postizanju zacrtanih poslovnih ciljeva. Uloga državne revizije u pogledu sprječavanja korupcije je dvostruka:[18]

  1. Promicanje dobrog okruženja u upravi, što treba ograničiti mogućnost pojavljivanja  nepravilnosti. Državna revizija treba spriječiti nepravilnosti skretanjem pozornosti na nedostatke u zakonskoj regulativi, načinom na koji su organizacije strukturirane, ukazati na slabosti u sustavu unutarnjih kontrola i dati preporuke koje će pomoći rješavanju problema.
  2. Pomoć u jačanju društvenog etičkog okvira poboljšavanjem načina na koji se polažu

računi i povećava transparentnost. Državna revizija mora zahtijevati polaganje jasnih računa i davanje sveobuhvatnih informacija te pošteno ponašanje svih javnih službenika.

3.1. Preventivno okruženje kao temeljni čimbenik sprječavanja korupcije

Lakše je spriječiti nego otkriti zlouporabu i korupciju, pri čemu dobro obavljena revizija dopušta rano otkrivanje problema i pravodobno uočavanje rizika. S ciljem održavanja preventivnog okruženja, njemačka državna revizija predlaže podjelu pri planiranju, dodjeli i izvršavanju poslova, javno nadmetanje kao temeljno načelo, zabranu primanja poklona koji prelaze granice uljudnosti, nadzor dodatnih aktivnosti javnih službenika, poduzimanje zakonskih mjera u slučaju nedopuštenih aktivnosti, izvješćivanje kaznenih organa i rotaciju službenika u područjima u kojima se korupcija češće javlja.

Ključni čimbenici održavanja preventivnog okruženja protiv zlouporabe i korupcije su pouzdani sustav upravljanja financijama, učinkoviti sustav unutarnjeg nadzora i predočavanje rezultata rada državne revizije i javnosti.[19]

3.2. Uloga i zadaci državne revizije u borbi s korupcijom

Neovisna institucija državne revizije je temeljni preduvjet za uspostavu javne odgovornosti svih korisnika državnog proračuna za zakonito, pošteno i svrhovito upravljanje javnim financijama te važan čimbenik u sprječavanjau i otkrivanju prijevare i korupcije.[20] Temeljem zakonskih odredbi, zakonski predstavnik pravne osobe kod koje se obavlja revizija obvezan je ovlaštenom revizoru staviti na raspolaganje cjelokupnu potrebnu dokumentaciju, isprave, izvješća i druge evidencije, te pružiti druge informacije radi obavljanja revizije. Zbog navedenog, nema razloga vjerovati kako Ured za reviziju nema dovoljno ovlasti za otkrivanje korupcije, jer ima pristup svim relevantnim dokumentima i dokazima.

Državni revizori trebaju usmjeriti svoj rad na procjenjivanje prikladnosti i djelotvornosti postojećih internih kontrola u revidiranoj organizaciji. Gdje utvrde da su kontrole neodgovarajuće i slabe, moraju utvrditi uzorke i moguće posljedice takvog stanja, sve to dokumentirati i priopćiti revidiranoj organizaciji. Pored navedenog, državni bi revizori trebali osigurati postojanje zadovoljavajućih internih kontrola u svim ključnim vidovima poslovanja revidirane organizacije.

Bez zadovoljavajućih internih kontrola menadžment ne može uočiti ozbiljne pogreške i nepravilnosti, a rad državnih revizora postaje mnogo teži jer je potrebno proširiti revizijeske postupke ispitivanja i provjere, uključiti više revizijskog osoblja i utrošiti više vremena. Državnim revizorima je u interesu postojanje jake interne revizije. Državni revizori također trebaju razvijati dobre odnose s jedinicama interne revizije razmijenjivanjem znanja i iskustva. Jaka jedinica interne revizije može smanjiti potreban rad državnih revizora te im pomoći u otkrivanju korupcije, a na taj se način može izbjeći i dupliciranje posla.[21]

3.3. Ovlasti državne revizije u borbi s korupcijom

Potrebno je istaknuti kako nije temeljna zadaća državne revizije otkrivanje prijevare i korupcije, nego ako kao rezultat provedene revizije, procjena i analiza budu otkrivene koruptivne radnje, o tomu se izvještava Parlament, Vijeće ministara i Predsjedništvo. Ako tijekom obavljanja revizije nisu otkrivene neke koruptivne radnje, ne znači da je revizija loše ili površno izvedena. Državna se revizija više usmjerava na ispitivanje djelotvornosti i učinkovitosti revidiranih subjekata nego na otkrivanje korupcije.

U BiH-a je prisutan problem sporosti sudstva te se zbog tog stječe dojam kako Ured za reviziju nema dovoljno ovlasti za otkrivanje korupcije. Mogućnosti otkrivanja korupcije doista su ograničene kada zadiru u privatnu sferu političara ili državnih službenika i privatnih poduzeća, gdje državni revizori nemaju ovlaštenja istraživati. Naime, korupcija obično uključuje podmićivanje ili novčanu proviziju, stoga se njezino postojanje može otkriti istraživanjem bankovnih transakcija, za što državni revizori nemaju ovlaštenja.

Često se događa da je neki direktor mogao pretvorbom kupiti većinski vlasnički udjel u nekom trgovačkom društvu, što se uglavnom činilo pomoću kredita. Nakon toga je uredno otplaćivao kredit, a istodobno zgrtao veliko materijalno bogatstvo. Kako je u tome moguće uspjeti, teško je objasniti, osim ako se podrazumijeva da je na nezakonite načine izvučen novac iz tog društva. To je toliko uzelo maha da se počelo doživljavati kao nešto prirodno a počelo se zaboravljati da je taj direktor iz svog trgovačkog društva mogao novac legalno dobivati samo u plaći, naknadi za rad u nadzornom odboru ili dividendi. A veliki broj trgovačkih društava ne samo da nije ostvarivao dobit iz koje bi se ostvarila dividenda, nego je i propadao, dok su njihovi vlasnici bivali sve bogatiji.

Prema zakonskim propisima, državni revizori nemaju pravne osnove nekoga pitati kako je zgrnuo bogatstvo, dok s druge strane imaju pravo do zadnjeg detalja provjeriti sve aspekte nečijeg poslovanja. Zato je otkrivanje i dokazivanje korupcije teško i zahtjeva dokaz treće strane. Stoga moguće rješenje treba tražiti u boljoj suradnji državne revizije s parlamentarnim odborima i istražnim organima.

3.4. Učinci i načini obuzdavanja korupcije u javnom sektoru[22] 

Korupcija ima negativne učinke na učinkovitost državne uprave i čitavoga javnog sektora. Šteta prouzročena korupcijom ne može se mjeriti samo financijskim gubicima državnog proračuna. Neka područja javnog života su podložnija pojavi korupcije od drugih. Ona uzrokuje troškove, pogrešno usmjerava javna sredstva i može spriječiti inozemna ulaganja, što negativno utječe na djelotvornost i učinkovitost poteza vlasti.

Najvidljivije posljedice korupcije su siromašne javne službe, sve veće socijalne razlike i isključivost pristupa. Posljedice korupcije su ugrožavanje javnog povjerenja i uništavanje javnog kapitala. Ona uzrokuje pad kvalitete javnih službi, unosi nepravednost u političko odlučivanje i pravnu regulaciju, podiže cijenu države i transakcijske troškove, potiče rasipanje sredstava, razara upravnu i političku strukturu, potiče negativnu selekciju za vodeće položaje u politici i javnim službama.

Korupcija se može suzbiti smanjivanjem prigoda za korumpiranje te smanjenjem dobrobiti kako primateljima mita, tako i onima koji ga plaćaju. Potrebna je sveobuhvatna vladina strategija koja će smanjiti mogućnost za korupciju, povećati vjerojatnost njezina otkrivanja, te smanjiti vjerojatnost da će pojedinac putem nje profitirati. Najviše pozicionirani političari se moraju potpuno obvezati za borbu protiv korupcije, bez obzira na to tko je prakticira. Osnaživanje etičnosti u javnom sektoru, posebno u kontekstu poslovnih transakcija između privatnoga i javnog sektora, uloga slobodnog tiska i otvorene političke rasprave i odgovornost također je važna. Reforme treba usmjeriti na strateška područja, kao što su policija ili državna blagajna, gdje se relativno brzo i na vidljiv način mogu postići veći učinci u sprječavanju i otkrivanju. Na višoj razini, reforme treba usmjeriti na djelatnosti u kojima pojedinac ima veliku moć ili autoritet. Posebnu pozornost treba posvetiti situacijama sukoba interesa, gdje postoji mogućnost za korupciju.

 

4. DRŽAVNA REVIZIJA KAO PREDUVJET DOBROG UPRAVLJANJA I RAZVOJA DEMOKRACIJE

Za funkcioniranje svake demokracije kamen temeljac je državna revizija, jer ona ima moralnu obvezu osigurati da javni novac bude utrošen na najrazboritiji način. Državnu reviziju obavljaju državni revizori koji odgovaraju Parlamentu koje je predstavničko tijelo svih građana, za provođenje kontrole o upravljanju javnim novcem.[23] Ona mora biti neovisna institucija koja može biti ostvarena jedino u demokratskoj zajednici a kako bi se ostvarila demokratska zajednica u nekoj državi zajedničku nerazdvojivu cjelinu moraju činiti državna revizija, neovisnosti i demokracija. Za funkcioniranje demokacije u potpunosti, važno je javno izvješćivanje o djelotvornosti i učinkovitosti državnih institucija pri čemu državna revizija nastoji navedeno učiniti što prije. Razlog tome je da državna revizija dovoljno rano otkrije odgovorne strane te da ih obveže na prihvaćanje odgovornosti za svoje postupke i uporabu javnih sredstava u neprikladne svrhe pri čemu, ako je potrebno, treba poduzeti posebne mjere za sprječavanje ponovljenih slabosti.

Državnoj reviziji nije cilj otkriti krivca nego otkriti zašto je nešto krenulo lošim smjerom, i što se može učiniti da bi se to ispravilo te kako se može spriječiti ponavljanje slabosti.

Pravo svakog građana u demokratskom društvu je nadziranje trošenja javnih sredstava prikupljenih porezima i doprinosima. Država prije prikupljanja i trošenja javnih sredstava mora dobiti suglasnost Parlamenta a nakon trošenja tih sredstava mora obvezno izvjestiti Parlament o tome. Zadaća državnih revizora je prilikom navedenog postupka da kao neovisni stručnjaci ocijene jesu li navedene informacije iznesene poštene i pouzdane.

ZAKLJUČAK

Na temelju iznesenoga može se zaključiti da je državna revizija uistinu važna karika u lancu borbe protiv korupcije. Međutim, da bi se u koštac s tim problemom mogla uhvatiti punom snagom važno je da bude slobodna, neovisna, povezana s institucijama eksterne i interne revizije te da raspolaže kvalitetnim i visokoobrazovanim kadrom. Državna revizija direktno ili indirektno kontrolira financijske aktivnosti cjelokupnog gospodarstva i političkog sustava BiH-a te ima uvida u godišnja financijska izvješća lokalne i regionalene samouprave te za sva poduzeća koja su na određeni način povezana sa proračunima lokalne i regionalne samouprave kao i s državnim proračunom.

Problem koji se javlja u borbi s korupcijom je nedostatak neovisnosti te institucije. Građani smatraju da je državna revizija ta koja mora otkrivati i sprječavati korupciju, međutim, u tom pogledu državna revizija više ima ulogu „psa tragača“ nego „psa istražitelja“, odnosno primarna joj je zadaća obaviti analizu financijskih izvješća te ukoliko se posumnja na korupciju o tome izvjestiti Parlament koji će istraživanje prepustiti nadležnim institucijama. Mogućnosti otkrivanja korupcije doista su ograničene kada zadiru u privatnu sferu političara ili državnih službenika kao i privatnih poduzeća, gdje državni revizori nemaju ovlaštenja istraživati. Neka ograničenja u djelovanju državne revizije mogu smanjiti njihovu sposobnost da djeluju učinkovito. To su, između ostalog, nedovoljan broj kvalificiranog, kompetentnog i dobro uvježbanog osoblja, osobito osoblja za reviziju informacijske tehnologije. Pomanjkanje kvalificiranog osoblja u državnim revizijama zemalja u razvoju glavno je ograničenje razvoja i poboljšanja jer te zemlje sve teže drže korak s velikim promjenama u ciljevima, tehnikama i složenosti posla.

LITERATURA

 1. Crnković, L.; Mijoč, I.; Mahaček, D.: Osnove revizije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010.,

 2. Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia,  Zagreb, 2009.,

 3. Filipović, I.: Revizija, Sinergija nakladništvo,  Zagreb, 2009.,

 4. Akrap, V.: Uloga državne revizije u poboljšanju upravljanja državnim sredstvima, Revizija  br. 1, god. XI, 2004., str. 29-41.,

5. Akrap, V.: Državna revizija u funkciji procjenjivanja sustava internih kontrola, Suvremeno poduzetništvo, br. 10, god. IX , 2009., str. 27-34.,

6. Akrap, V.: Rezultati istraživanja o ulozi državne revizije u sprječavanju korupcije u Hrvatskoj, Suvremeno poduzetništvo, br. 2, god. XI, 2004., str. 35-39.,

7. Mešić, A.: Uloga ureda za reviziju u kontroli trošenja budžetskih sredstava, diplomski rad,  Fakultet poslovne ekonomije u Travniku, Travnik, 2011.,

8. Nacionalni program suzbijanja korupcije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava,  343.3/7, Zagreb, 2006.,

9. Zakon o reviziji institucija Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.12/06,

10.  Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.42/2004,

11. Odluka o uvijetima za stjecanje zvanja u računovodstvenoj profesiji Bosne i Hercegovine, Komisija za računovodstvo i reviziju BiH-a, http://www.srr-fbih.org/File/Download?idFi=400,

12.  Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2016., http://www.fbihvlada.gov.ba/file/strategija/Strategija%201.pdf,

13.  Istraživanje Transparency Internationala, https://ti-bih.org/indeks-percepcije-korupcije-bih-dalje-na-opasnom-putu/ .

 


[1] Lucija Mijić Džojić, mag.oec., e-mail: [email protected]

[2] Crnković, L.; Mijoč, I.; Mahaček, D.: Osnove revizije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 280.

[3] Mešić, A.: Uloga ureda za reviziju u kontroli trošenja budžetskih sredstava, diplomski rad, Fakultet poslovne ekonomije u Travniku, Travnik, 2011., str. 12.

[4] Zakon o reviziji institucija Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.12/06

[5] Filipović, I.: Revizija, Sinergija nakladništvo,  Zagreb, 2009., str. 36-39.

[6] Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.42/2004

[7] Zakon o računovodstvu i reviziji Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH br.42/2004

[8] Odluka o uvijetima za stjecanje zvanja u računovodstvenoj profesiji Bosne i Hercegovine, Komisija za računovodstvo i reviziju BiH-a, http://www.srr-fbih.org/File/Download?idFi=400

[9] Akrap, V.: Uloga državne revizije u poboljšanju upravljanja državnim sredstvima, Revizija  br. 1, god. XI, 2004., str. 29-41.

[10] Crnković, L.; Mijoč, I.; Mahaček, D.: Osnove revizije, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2010., str. 286-287.

[11] Filipović, I.: Revizija, Sinergija nakladništvo, Zagreb, 2009., str. 40.

[12] Nacionalni program suzbijanja korupcije, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava,  343.3/7, Zagreb, 2006., str. 89-92.

[13] Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2016., http://www.fbihvlada.gov.ba/file/strategija/Strategija%201.pdf

[14] Istraživanje Transparency Internationala, https://ti-bih.org/indeks-percepcije-korupcije-bih-dalje-na-opasnom-putu/

[15] Suzbijanje korupcije,  Ministarstvo pravosuđa RH , Zagreb, 2008., str.11.

[16] Strategija za borbu protiv korupcije 2016-2019 Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2016., http://www.fbihvlada.gov.ba/file/strategija/Strategija%201.pdf

[17] Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia, Zagreb, 2009., str. 377.

[18] Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia,  Zagreb, 2009., str. 357.

[19] Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia,  Zagreb, 2009., str. 358.

[20] Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia, Zagreb, 2009. str. 350.

[21] Akrap, V.: Državna revizija u funkciji procjenjivanja sustava internih kontrola, Suvremeno poduzetništvo, br. 10, god. IX , 2009., str. 27-34.

[22] Krasić, Š.; Žager, L.: Državna revizija, Masmedia, Zagreb, 2009. str. 378-381.

[23] Akrap, V.: Uloga državne revizije u pogobljšanju upravljanja javnih sredstvima, Revizija, br.1., god. XI, 2004. str. 29-41.

 


<< Vrati se